Nije svejedno
- Kategorija: Porod
- Klikova: 6177
Nije svejedno kako će se dijete roditi
- I nije svejedno, kakva će se podrška pružiti majci i djetetu nakon carskog reza -
Zadaća akušerskih klinika danas nije samo da se trudnice i porodilje optimalno zbrinjavaju, kako bi se rodilo zdravo dijete žene kojoj su zadovoljene sve njene potrebe, nego i pomoć i podrška pri uspostavljanju dobrog odnosa i dojenja između majke (roditelja) i djeteta. Rađanje, prvi kontakt između majke i djeteta i dojenje su usko povezani jedno sa drugim.
Do poroda dijete ima jako blisku vezu sa majkom. Ona mu daje zaštitu, sigurnost, blizinu i preko pupčanika potrebnu hranu. Ova bliska veza se porodom (za trenutak) prekida. Nakon rođenja je novorođenče ovisno o brizi i zaštiti kako bi preživjelo. Da bi se to obezbijedilo, novorođenčetu su potrebni ljudi, koji će prema njemu razviti posebno blisku, ličnu vezu ispunjenu intenzivnim pozitivnim osjećajima. Ovu izgradnju veze nazivamo „vezivanje“ (engl.“Bonding“).
Izgradnja ovakve veze je biološka potreba, koja djetetu s jedne strane preko osjećaja sigurnosti i povjerenja omogućava istovremeno preživljavanje i razvijanje, s druge strane i majci omogućava (i u teškim vremenima), da se posveti potrebama djeteta. Tako se tjelesna povezanost pupčanikom mijenja sa nevidljivim vezama, koje mijenjaju „povezanost tokom trudnoće“.
Ovaj proces vezivanja je potpomognut sa obadvije strane (sa strane majke i sa strane djeteta) hormonima, koji već u toku rađanja djeteta imaju veoma važnu ulogu. Zbog toga se proces rađanja, razvoj odnosa/povezanosti i dojenje ne mogu posmatrati odvojeno.
Hormoni
Hormoni koji, kako u porodu, tako i u izgradnji odnosa i dojenju imaju veoma značajnu ulogu su:
- Oksitocin
- Noradrenalin / Adrenalin
- Beta – Endorfin
- Prolaktin
Oksitocin
Uloga oksitocina nije samo u pokretanju poroda. On se opisuje i kao „hormon ljubavi“. Oksitocin oslobađa osjećaje sreće, ljubavi: njegovo djelovanje dovodi ljude (ne samo žene) u stanje privrženosti i otvorenosti prema partneru, omogućava uspostavljanje kotakta između ljudi, sve do intimnog kontakta i začeća, zatim potpomaže proces rađanja, i nakon poroda povezanost između majke i djeteta, te izazivanjem refleksa otpuštanja mlijeka osigurava pri dojenju hranu za novorođenče.
I kod djeteta dolazi do lučenja oksitocina. Ovo djeluje (nakon poroda) tako što smanjuje razinu stresa, i od strane djeteta pospješuje vezivanje za majku.
Najveće izlučivanje oksitocina uopšte se dešava kod žene neposredno nakon poroda. Ne samo kontrakcije u toku poroda, nego i tjelesni kontakt sa djetetom nakon poroda i traženje, te sisanje novorođenčeta na dojci dovode do ekstemno visoke razine oksitocina. Žena tad „pliva“ u oksitocinu i zbog toga je svom djetetu u pogledu osjećaja jako otvorena, što enormno utiče na proces vezanja.
Adrenalin
Adrenalin je hormon koji se luči u nadbubrežnoj žlijezdi. Vrijedi za „hormon stresa“. On u opasnostima osigurava preživljavanje (borba/bijeg), te se brine da kod ovakvih veoma jakih tjelesnih izazova (npr.porod) obezbjedi brzu dostavu energetskih rezervi. Spektar djelovanja adrenalina je suprotan djelovanju oksitocina.
U toku poroda dolazi do povremenog izlučivanja adrenalina kod majke i kod djeteta. Kratkotrajno visoke vrijednosti izlučivanja adrenalina, prije svega u fazi istiskivanja, zahtijevaju daljnje lučenje oksitocina i endorfina.
Adrenalin majci u toku poroda obezbjeđuje neophodnu energiju i istovremeno je čini pažljivom prema djetetu. Izlučivanje adrenailna kod djeteta omogućava i pomaže funkciju njegovih organa nakon poroda, priprema ga za život nakon poroda i budi pažnju djeteta prema majci (široko otvorene oči).
„Stres u toku rađanja“ je znači neophodan za oboje!
Beta endorfin
Beta endorfin je morfin kojeg tijelo samo luči, luči se u hipofizi usljed djelovanja bola. Tako u toku prirodnog poroda dolazi do velikog izlučivanja endorfina. Ovaj hormon kod majke predstavlja prirodno sredstvo protiv bolova, istovremeno djeluje euforično, pospješuje vezanje i povezan je sa prijatnim emocijama (prerađivanje poroda).
Nakon poroda prelazi u majčino mlijeko i kod djeteta smanjuje porođajni stres, pospješuje stvaranje veze i oslobađa i kod djeteta pozitivne emocije.
Prolaktin
Kao hormon stvaranja mlijeka povećava količinu mlijeka, povećava toleranciju na stres (kroz snižavanje razine kortizola), djeluje opuštajuće i oslobađa straha, te pospješuje majčinsko ponašanje.
Carski rez
Opisani hormoni ne djeluju jedni pored drugih, nego jedni druge uzrokuju. Fiziološko djelovanje hormona i njihovo nesmetano međudjelovanje može se dogoditi samo onda kada se dijete rađa normalnim putem. Ukoliko se normalan proces rađanja (=vaginalni porod, prirodan porod) zaobiđe, izostane, to će utjecati na izlučivanje pojedinačnih hormona i samim tim njihovo međudjelovanje/zajedničko djelovanje.
Glavni faktor smetnje je ovdje rađanje djeteta primarnim carskim rezom, tj. carskim rezom koji se radi prije početka trudova/kontrakcija. Do znatno manjeg negativnog djelovanja dolazi kod sekundarnog carskog reza, tj. carskog reza nakon početka trudova.
Pojedinačno djelovanje hormona kod carskog reza izgleda ovako:
Oksitocin se luči u znatno manjoj količini i znatno rijeđe. Ovo utječe na odnos između majke i djeteta. Osim toga istraživanja su dokazala da rjeđe izlučivanje oksitocina utječe na to da je količina mlijeka u prvim danima niža.
Rast prolaktina pri dojenju je manji, razina prolaktina ukupno je signifikatno manja. I ovo utječe kako na proces vezivanja, tako i na količinu mlijeka.
Razina endorfina u serumu i kolostrumu je nakon normalnog poroda, čak i četvrti dan signifikantno viši nego nakon primarnog carskog reza. Manjak endorfina nakon primarnog carskog reza uzrokuje da je porođajni stres kod djeteta veći, tj. teže ga dijete prerađuje; otežano uspostavljanje veze/kontakta, te smanjeno lučenje prolaktina kod majke.
Smanjen nivo adrenalina kod majke i djeteta ima za posljedicu da je pažnja jednog za drugo smanjena i zbog toga otežano uspostavljanje prirodnog odnosa.
Kod djeteta smanjen nivo adrenalina nakon poroda uzrokuje niži nivo šećera u krvi i češće poteškoće u prilagođavanju. Ovo može biti razlog premještanja djeteta na odjele neonatologije ili dječije odjele, što dovodi do razdvajanja majke i djeteta.
Ukratko, nakon carskog reza vidimo slijedeće promjene kod majke i djeteta:
- Umor novorođenčeta
- Ograničeno kretanje majke
- Bolovi kod majke
- Eventualno premještanje djeteta, tj. razdvajanje majke i djeteta
- Majka i dijete teže dolaze jedno do drugog, otežano uspostavljanje kontakta/veze
- Početak dojenja je prolongiran
Ako pogledamo danas aktualne statističke rezultate vidimo da se trećina djece rađa carskim rezom, i tako kod velikog broja djece postoji negativno djelovanje na odnos majka-dijete i dojenje.
Važno je znati: moguće negativno djelovanje primarnog carskog reza na vezu između majke i djeteta, te na dojenje se odnosi na prve dane i moguće ga je ublažiti odgovarajućim postupcima.
U bolnicama „Prijatelji djece“ se pokušava odgovarajućim postupcima ublažiti deficit, koji carski rez ima na vezu između majke i djeteta, i na dojenje, kako bi se ono potpomoglo.
Kontakt koža na kožu između majke i djeteta počinje po mogućnosti već u operacionoj sali i zadržava se sve do prvog podoja. Ovo i na majku i na dijete djeluje umirujuće. Osim toga, ovim se značajno doprinosi stabilizaciji tjelesne temperature novorođenčeta i nivoa šećera u krvi kod novorođenčeta, kao i oblaganje dječijih crijeva sa mačinom bakterijskom florom (podstaknuta bifidusflora).
Dodatna potpora na odjelu za babinjare izgleda ovako:
- Nema nepotrebnog odvajanja majke i djeteta (24 sata Rooming-in)
- Mnogo kontakta koža na kožu
- Omogućen Bedding-in (majka i novorođenče u istom krevetu gdje ima dovoljno mjesta za oboje)
- Povoljne pozicije za dojenje i pomoćna sredstva koja su neophodna
- Što manje smetnji. U nekim bolnicama su to prevelike posjete, a u nekim veliki broj kreveta, te personla koji stalno cirkuliše.
Ako se carski rez iz medicinskih indikacija ili lične želje ne može zaobići majka i dijete moraju dobiti neophodnu pomoć i potporu, kako bi im se olakšao početak njihovog zajedničkog života, njihovo zbližavanje, te dojenje. Ako se ovo dogodi, možemo zaključiti, da se u pogledu na uspjeh u dojenju u bolnicama „Prijatelji djece“ ne može naći razlika između djece koja su rođena prirodnim putem i djece koja su rođena carskim rezom.
Izvor:www.afs-stillen.de/Carla Ehlers, Aertztin, IBCLC, Medizinischer Beirat AFS
Prevod i obrada: Emina Majdankić, IBCLC, Adisa Hotić, IBCLC, Centar „Fenix“, S. Most